Pripovjedačica

7.

Osmotrijo me je posve drugačije od onoga što sam navikla od muškaraca. Njegov pogled bio je kliničan i kritičan, kao režiser koji proučava glumca da vidi koliko njegov vanjski izgled odgovara ulozi koju če igrati. Nitko me nije tako gledao, ali me je to na neki neobjašnjivi način opustilo.
Zatim je klimnuo glavom više sebi nego meni.
-I kako izgledam?- Morala sam pitati. Interesovalo me je njegovo mišljenje, željela sam znati da li sam postala netko drugi.
-Izgledaš upravo onako kako trebaš.- Nije rekao ništa više o mojem izgledu i nastavi prije nego sam ga išta uspijela pitati.
-Mislim da bi se oboje trebali odmoriti jer sutra nas čeka težak dan.
Izvukao je iz gomile krša dvije vreče za spavanje jednu je pružijo meni, a drugu je sam raširijo. Sljedila sam njegov primjer i raširila svoju vreču za spavanje. Julijan je legao i nepogledavši me. Bila sam u dilemi gdje da postavim svoju vreču za spavanje jer strah je bio tu pratio me kao sijena. Ali cijelo sam se vrijeme vodila mišlju da mi je mislio nauditi već bi do sada to učinijo. Zato sam svoju vreču raširila pored njegove ali ne jako blizu. Legla sam i bila sam uvijerena da neču moći zaspati. Ali tako rekuči automacki čim sam spustla glavu odmah sam zaspala. Za mene je izgledalo kao da cijelu prošlu noć prošla u roku od treptaja oka i već je svanulo jutro. Znam da sam se trgnula u sveopćoj tišini zvuk koji je doprijo do mene posve me je razbudijo i zgrči mi želudac kao da mi je nečija ruka prodrla u utrobu. Sijela sam i okrenula se oko sebe i prvo što sam primjetila da Julijan nije pored mene kao ni njegove vreče za spavanje, ali već dok sam se okrenula na drugu stranu otkrila sam da me nije tek tako napustijo. Iako je moj mir trajao tek nekoliko sekundi pošto sam malo bolje vidjela čime se bavijo. Rastavljao je i ponovno sastavljao lijepu kolekciju oružija od samog pogleda na sve to oružije koža mi se ježila.
On se okrene prema meni kao da je osjetijo da ga posmatram.
-Budna si.
-Koliko je sati? - Pitala sam iako koje je doba dana nije bilo mi ni na kraj pameti.
-Još nije prošao ni drugi kvartal. Ako si gladna tamo ima nešto za jesti.-Pokazao je na torbu pored stupa u blizini gdje smo spavali. Samo sam klimnula glavom, a on je nadtavijo se zabavljati sa svojim oružijem .
Ustala sam se i smotala svoju vreču za spavanje i odložila je odakle ju je Julijan izvukao. Zatim sam otišla do improviziranog kupatila i na brzinu se umila. A kada sam podigla glavu u komadu slomitog ogledala koji je bio naslonito na izbočinu u zidu, srela sam se sa svojim novim licem što je bilo vrlo čudno iskustvo jer bilo je to kao da me iz ogledala gleda neka posve nova osoba. Za tom drugom ženom nitko se ne bi okrenuo niti je dvaput pogledao. Nisam ni znala sve do sada koliko sam se trudila biti privlačna. Pogledala sam prema Julijanu koji je sjedio na jednoj stolici dok je na drugoj bilo raspoređeno dijelovi oružije koje je sastavljao. Znala sam sad da ako itko bude mogao da me izvuče sa ovog planeta da to če biti on. Nije to bilo nešto što se vidjelo na njemu več kakav je dojam ostavljao. Čovijek je imao plan i volju da ga provede samo dam se mogla nadati da sam ja u cijelosti dio njegovog plana.